Povijest kopaibe

U današnjem modernom društvu, biljka kopaiba je najpoznatija kao biodizel i eterično ulje. Međutim, kopaiba je prirodni resurs koji je bio oduvijek dostupan ljudima, a ljudi su ga koristili na razne načine. Kopalne smole koje se dobivaju iz biljke kopaiba stoljećima su bile jako cijenjene u kulturama u Mezoamerici i Južnoj Americi. Nakon što su Europljani došli u Ameriku, kopalne smole postale su važne i u europskom i američkom društvu. Od lijekova i tamjana pa sve do laka i lakova, povijest kopaibe i kopalnih smola oduševit će vas!

Što je kopaiba?

Kopaiba je vrsta kopalne smole koja se nalazi u određenim vrstama drveća koje rastu u Južnoj Americi. Ova stabla, znanstveno poznata kao rod Copaifera, vrsta su mahunarki koje rastu u tropskim područjima svijeta kao što su Južna Amerika i Afrika (2). Copaifera je višegodišnje drveće koje normalno naraste do visine od 2-6 metara i ima cvijetove koji daju plodove tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci (3). Stabla Copaifera potječu iz različitih područja Afrike, kao i sjeverne regije Južne Amerike. Stabla Copaifere najčešće se nalaze u zemljama kao što su Brazil, Venezuela i Gvajana. Najčešće korištena vrsta copaifere je C. officinalis iz Južne Amerike, ali postoji 47 različitih vrsta copaifere (2). Dvadeset i osam od ovih vrsta potječe s američkog kontinenta, ali drvo copaifera može se naći diljem svijeta u zemljama kao što su Siera Leone, Indija, Šri Lanka, Dominikanska Republika i Karibi (2).

Kopaiba kroz vrijeme

Kada su Europljani prvi put došli na američki kontinent, domorodačka plemena su već bila upoznata s kopalnim smolama, poput kopaibe, i s njihovim prednostima. Kako se kopaiba nije posebno spominjala sve do dolaska Europljana, datum kada je kopaiba zapravo otkrivena nije poznat. Međutim, kopal se posebno spominje u majanskim pričama o stvaranju svijeta, što ukazuje da su kopalne smole poput kopaibe otkrili ljudi u staroj Latinskoj Americi mnogo prije dolaska europskih kolonista. Arheolozi nemaju precizne datume za ove priče o stvaranju, budući da su sve izvorne priče koje su Maje napisali uništili Španjolci tijekom osvajačkih pohoda. Međutim, najraniji poznati majanski prikaz priče o stvaranju datira iz 300. godine prije Krista (10), što bi moglo ukazivati ​​na to da su kopalne smole poput kopaibe otkrivene prije više od 2500 godina! Kopaiba se prvi put spominje 1534. godine u izvješću koje je poslano papi Leu X., ali stablo copaifera spominje se tek 1648. godine (3). Do 1677. godine kopaiba je uvrštena u Londonsku farmakopeju, službenu publikaciju koja je sadržala popis medicinskih lijekova s ​​njihovim učincima i uputama za njihovu uporabu. To ukazuje da je u to vrijeme dovedena u Europu (3).

Ime kopaiba potječe od indijanske riječi plemena Tupi „cupa-yba“ što otprilike znači drvo pohranjivanja (3). Ovaj se izraz odnosi i na stablo copaifere i na smolu kopaiba koja je pohranjena unutar stabla. Kopaiba se često naziva kopalovim uljem. Slično kao kopaiba, riječ kopal potječe iz jezika domorodačkih plemena u Latinskoj Americi. Međutim, kopal dolazi od riječi iz jezika Nahuatl, „copalli“, što u prijevodu znači tamjan (2).

Kopaiba u medicini

U Amazoni, lokalna plemena konzumirala bi kopaibu za liječenje respiratornih problema, infekcija mokraćnog sustava, kožnih bolesti i mnoštva drugih bolesti. Domoroci su također koristili kopaibu za vanjske probleme kao što su zacjeljivanje rana i liječenje kožnih bolesti (5). Uz to, zapisi navode da kopaiba posjeduje protuupalna svojstva(3). Jedno posebno izvješće španjolskog misionara opisuje kako je svjedočio sposobnosti smole kopaibe da pomogne sa zacjeljenjem teške rane, iako je izjavio da se kopaiba može koristiti za liječenje bilo čega osim rana od metaka(6).

Budući da nije bilo pisanih zapisa o kopaibi prije dolaska Europljana, moguće je da su se kopaiba i ulje kopaibe mogli koristiti i za niz drugih funkcija. Zapisi o tome kako su kopalnu smolu koristila druga društva u drevnoj Južnoj Americi i Mezoamerici mogu pomoći u rasvjetljavanju ovoga.

Uz primjene povezane s kopaibu, navodi se da se kopalna smola destilirana u ulje koristila za ublažavanje bolova u mišićima (9). Mezoameričke i južnoameričke kulture također su spaljivale kopalnu smolu i koristile dim kao lijek za glavobolje, zapušenosti nosa ili druge probleme koji su mogli nastati zbog dugotrajnog izlaganja hladnoći (9). Neke su mezoameričke kulture kuhale kopalne smole kao što je kopaiba u čaj koji se zatim koristio za liječenje bronhitisa, kašlja i reume (9).

Europske i američke ljekarne u 19. i 20. stoljeću koristile su kopaibu za liječenje kožnih oboljenja poput kronične gonoreje, ekcema, herpesa i psorijaze. Uz to, ulje kopaibe se plasiralo na tržište za liječenje astme, upale grla, bronhitisa, ulkusa i raznih stanja genito-urinarnog sustava (3). Ljekarne su otprilike u to vrijeme također prodavale ulje kopaibe u razne svrhe; kao afrodizijak i kontracepcijsko sredstvo, ali i kao diuretik, laksativ, purgativ, pa čak i kao lijek za ugriz zmije (3)! Iako nije sigurno da je ulje kopaibe uspješno liječilo sve te bolesti, ovo eterično ulje bilo je dobro poznato među farmaceutima i smatralo se da ima sposobnost ublažavanja bolova, reume i respiratornih problema, te da ima sposobnost pomlađivanja i poboljšanja zdravlja kože (5).

Ljepota kopaibe

Europljani i Amerikanci su, uz lijekove, u kozmetiku dodavali i ulje kopaibe. Ulje kopaiba se često dodavalo sapunima, šamponima i parfemima kako bi ti kozmetički preparati imali miris (3). Ne samo što je ulje kopaibe učinilo da kozmetika bolje miriše, već je imalo i niz prednosti za kožu i kosu (2). Kao rezultat toga, kozmetika koja je sadržavala ulje kopaibe bila je jako cijenjena roba, a često si ju je mogla priuštiti samo elita zapadnog svijeta (5).

Asteci su također koristili kopal za svoje ogrlice, i kao privjeske i kao ljepilo, kako bi osigurali da se njihove ogrlice neće raspasti (4). Asteci su također koristili kopalnu smolu za lijepljenje dragog kamenja i drugih ukrasa na svoje ukrasne maske (7). Čak su koristili kopalnu smolu da ukrase svoje zube radi njezinih adhezivnih svojstava za lijepljenje dragog kamenja na zube! Budući da su kopalne smole bile tako jako cijenjene u Mezoamerici, samo najelitniji članovi tih društava imali su pristup njima (4). Stoga je uključivanje kopalnih smola kao što je kopaiba u kozmetičke proizvode bio način da vidljivo pokažu svoje bogatstvo i status.

Slično kao kod kopaibe koja se koristila za medicinske svrhe, teško je reći koliko se rano kopaiba počela koristiti za osobnu njegu. To je zbog nedostatka evidencije do dolaska Europljana. Međutim, postoje zapisi o tome da su se kopalne smole koristile kao kozmetički proizvodi u Južnoj Americi i Mezoamerici. Prema španjolskim izvješćima, Asteci su koristili kopalnu smolu u šminkanju (4). Arheolozi nagađaju da su Asteci koristili adhezivna svojstva kopalne smole kako bi vezali materijale koje su koristili za svoju šminku tj. kako bi osigurali da pigment ostane na koži nakon nanošenja (4).

Kopaiba u trgovini

Kopalne smole kao što je kopaiba bile su vrlo vrijedna trgovačka roba. Zbog vrijednosti kopala, veliki dio drevnih mezoameričkih ekonomija sastojao se od trgovine kopalom. Gradovi i regije uzgajali su i poticali su uzgoj nasada kopala, a oni koji su na svom području imali autohtona stabla kopala bili su u velikoj gospodarskoj prednosti (4). Kopalna smola se mijenjala za hranu, nakit, drago kamenje i druge vrijedne materijale kao što je perje kecala (4). Nakon što su europski kolonizatori došli u Ameriku, kopalne smole postale su dio europskog gospodarstva kako bi doprinijele farmaceutskoj i stolarskoj industriji (5).

Kulturna i vjerska dimenzija kopaibe

Osim što je bila važna za liječenje tjelesnih bolesti, kopaiba je imala i značajnu kulturnu vrijednost za nekoliko društava. U mnogim južnoameričkim plemenima, ljudi su poštovali kopaibu i zbog njezinih dobrobiti za fizičko i duhovno zdravlje, a postojao je i cijeli sustav duhovno utemeljenih pravila i očekivalo se da ih se ljudi pridržavaju prilikom berbe kopaibe (3). Da bi imao uspješnu žetvu kopaibe, vjerovalo se da čovjek mora postati dostojnim kopaibe tako što će se održavati „čistim“ prije žetve. To je značilo da je muškarac morao prestati imati seksualne odnose sa svojom ženom nekoliko dana prije nego što je žnjeo kopaibu i ostati „čist“ do kraja žetve (3). Onaj koji je trebao brati kopaibu, morao ju je brati za vrijeme punog mjeseca, a obično bi mu bilo rečeno da izbuši stranu stabla koja je okrenuta prema izlasku sunca (3). To ukazuje da je kulturološki značaj kopaibe također povezan s astronomskim vjerovanjima južnoameričkih plemena. Međutim, nitko izvan ovih plemena ne zna sa sigurnošću kakav je to odnos bio: daju li sunce i mjesec moć kopaibi dok se bere? Ili su davali moć žeteocu dok je bušio stabla za kopaibu? U Panami je kopaiba također imala kulturno značenje i smatrala se moćnim elementom. Narod Yaviza često je miješao kopaibu s medom i davao je svojoj novorođenoj djeci. Cilj je bio djetetu prenijeti osnovno znanje i otjerati štetne čini koje bi mu mogle naštetiti (2).

Kod Maya se kopalna smola koristila u brojne različite ritualne svrhe. Maje su najčešće palile kopalnu smolu kao tamjan u svrhu duhovnog čišćenja (6). Maje i Asteci su također nudili kopal svojim bogovima kao predmet visoke vrijednosti (6). Arheolozi su pronašli mnoge komade kopala ostavljene u hramovima i figuricama s kopalom u središtu (7). Maje su toliko štovale kopalnu smolu da su njome čak mazale podnožje svojih ceremonijalnih bodeža (4).

Kopalne smole također su bile vrijedne za mezoameričke i južnoameričke kulture jer su vjerovali da su ove vrste smola iznimno moćne i da mogu dati različite sposobnosti. Kopalne smole također su se koristile u ceremonijama koje su trebale pomoći u čišćenju tijela od nečistoća i u ceremonijama koje su ljude trebale voditi ka ispunjenju njihove svrhe u životu (4). Zajedno s tim fizičkim i duhovnim vjerovanjima, brojne mezoameričke kulture vjerovale su da kopalne smole mogu nekome dati dar predviđanja i pokušavali su vidjeti budućnost gledajući kroz kopalno ulje ili predmete napravljene od očvrsnute kopalne smole (9). Ili bi spalili kopalnu smolu i udisali dim kako bi izazvali vizije budućnosti. Neka plemena su čak koristila dim kopalne smole kako bi im pomogao u dijagnosticiranju bolesti (9). Prema povijesnim zapisima, liječnici nekih plemena čitali su dim kopala kako bi shvatili što muči njihove pacijente (9).

Kaže se da su se u religioznom smislu kopalne smole koristile za povezivanje mezoameričkih kultura s božanstvima povezanim s kukuruzom (4). S obzirom da je kukuruz bio glavni izvor hrane drevnim mezoameričkim društvima, bio im je iznimno važan i na praktičnoj i na duhovnoj razini. Po asocijaciji, kopalna smola je takoćer bila vrlo cijenjena (4). Povezanost između sunca, mjeseca i kopalnih smola nagoviještena je u južnoameričkim vjerskim zapisima, a odražavala se i u mezoameričkim vjerovanjima. Sveta majanska knjiga Popol Vuh kaže da su sunce, mjesec i zvijezde donijeli kopal na Zemlju kada su nastali, a moguće je da je kulturna povezanost s astronomijom možda bila široko rasprostranjeno vjerovanje u drevnoj Latinskoj Americi (4). U duhovnom smislu, mnoge mezoameričke kulture vjerovale su da kopalna smola ima snažna zaštitna svojstva i da se može koristiti za zaštitu od čarobnjaštva, bolesti ili nesreće. Osim toga, Maye su vjerovale da se kopalna smola može koristiti za liječenje straha, tuge, zavisti i tuge (9).

Zanimljivo je da praksa korištenja kopalnih smola kao što je kopaiba u vjerskim obredima nije nestala pod Španjolcima. Umjesto toga, kopalne smole su postale dio vjerskih običaja u Latinskoj Americi (9). U Meksiku, Gvatemali, Brazilu, Venezueli i mnogim drugim zemljama, kopal se koristi u kadionicama katoličkih crkava tijekom cijele godine (7). Svećenici koriste tamjan od smole kao što je kopaiba da blagoslove župljane i da ih odriješe od grijeha (7). Činjenica da su prakse temeljene na kopalu uspjele preživjeti tako veliki ideološki pomak, odražava koliko su kopalne smole kao što je kopaiba važne za kulture u Mezoamerici i Južnoj Americi (3).

Ostale namjene kopaibe i smole kopaibe

Uz korištenje u medicinske i kulturne svrhe, domorodačka plemena u Južnoj Americi također su koristila stabla kopaibe i kopal u praktične svrhe. Konkretno, amazonska plemena često su koristila ulje kopaibe kao sredstvo protiv insekata. Budući da je ulje kopaibe sigurno za kožu, domorodci su ga trljali po koži i utapkavali na odjeću i druge predmete koje su željeli zaštititi od insekata. Također se koristilo za popravljanje razbijenog namještaja, keramike ili košara (8). Prilikom popravljanja slomljenog namještaja, koristili su adhezivna svojstva smole kako bi ponovno zalijepili slomljene komade, ali kada bi popravljali slomljenu keramiku ili košare, smolu su koristili kao brtvilo za zakrpavanje pukotina ili slomljenih dijelova(8). Uz ove namjene, neki zapisi navode da su određena plemena izrađivala sandale od kore stabala koja su sadržavala kopal, kao što je drvo Copaifera. Prema tim izvještajima, ove sandale od kopala bile su posebno otporne na blato i bile su iznimno korisne za putnike ili trkače (9).

U Mezoamerici su se kopalne smole često koristile za izradu boja jer je ljepljiva smola često mogla djelovati kao vezni element koji bi vezivao pigment. U skladu s time, Europljani 19. stoljeća koristili su kopaibu i zbog njezinih adhezivnih svojstava. Koristili su ulje kopaiba u izradi paus papira, laka, lakova i boja (5). Neki umjetnici su čak dodavali ulje kopaiba u svoje boje kako bi ih učinili tamnijim i vezali pigmentne elemente (5). Europljani su otkrili da je ulje kopaibe posebno korisno za lakiranje tj. za isticanje prirodnog izgleda drva (5). Do kasnog 19. stoljeća ulje kopaibe igralo je značajnu ulogu u europskoj drvnoj industriji (5).

Načini uporabe kopaibe u Young Livingu

Ulje kopaiba ima jedinstven slatki aromatični profil, koji pomaže stvoriti opuštajuću atmosferu kada se rasprši ili nanese lokalno. Kopaiba je izvrstan dodatak vašoj svakodnevnoj rutini i njezi kože, a ako je dodate u neutralnu hidratantnu kremu možete iskoristiti njezin miris i hidratantna svojstva. Može se primijeniti i nakon aktivnosti za udobno opuštanje. Pronađite svoju bočicu ovog drevnog prirodnog lijeka već danas!

Povijest
Ulje čajevca

Povijest
Ulje lavande

Povijest
Ulje peperminta Peppermint