Povijest limuna

U modernom su društvu limuni obožavani zbog kiselkastog okusa u hrani i piću. Proizvodi s mirisom limuna također su iznimno popularni diljem svijeta. Od limunade, slatkiša s okusom limuna do proizvoda za čišćenje s mirisom limuna i ulja od limuna, činjenica je da su limuni dobro poznati diljem modernog svijeta. Međutim, puno ljudi ne zna da su brojne različite kulture tijekom povijesti upotrebljavale limune. Od vrtova u starom Rimu i Egiptu do prehrane mornara na dugim plovidbama, povijest limuna sočna je kao i sama voćka!

Što su zapravo limuni?

Kao i većina agruma, limuni rastu na posebnoj vrsti zimzelenog stabla čiji je znanstveni naziv Citrus limon (2). Stablo limuna najuspješnije raste u tropskim klimama u kojima ima dovoljno topline i vlažnosti, ali vrlo je osjetljivo na hladnoću i neće preživjeti u hladnim klimama (2). Međutim, stabla limuna vrlo su poznata među poljoprivrednicima po sposobnosti toleriranja loših vrsta zemlje te mogu rasti na mjestima na kojima druge biljke ne bi preživjele. Danas se diljem svijeta uzgaja više od 20 različitih vrsta limuna (2). Najveće berbe limuna su u Kaliforniji, Floridi i Italiji, ali različite vrste limuna uzgajaju se i u Meksiku, Kini, Indiji, Turskoj i Južnoj Americi (15). Stabla limuna mogu narasti do 10 metara visine, a njihove grane obično imaju trnje i sjajno zeleno lišće (2). Kada limun procvjeta, ima male, bijele cvjetove s pet latica. U razdoblju od kasnog ljeta do rane jeseni iz tih cvjetova rodi se popularna citrusna voćka koja se može ubrati sa stabla (2).

Stručnjaci nagađaju da su sve vrste agruma koje postoje danas nastale od triju glavnih vrsta voća u prošlosti: četruna (divljeg limuna), grejpa i mandarina (8). Znanstvenici su izvođenjem genetskog sekvenciranja otkrili da su limuni rezultat križanja (hibridi) između četruna i gorkih naranči, a smatra se da su nastali prije više tisuća godina (8). U vezi s njihovim nastankom, limuni su bogati vitaminom C i brojnim drugim vitaminima i hranjivim tvarima poput vitamina B, kalcija, željeza, kalija i cinka (2). U kemijskom pogledu, limuni se sastoje od brojnih fitokemikalija kao što su polifenoli, terpeni i tanini (2). Uz to, 5 – 6 % limuna čini čista citronska kiselina i njihova je vrijednost na pH ljestvici 2,2 (2).

Limuni kroz povijest

Slično kao i druge vrste agruma, kao što je bergamot, smatra se da su limuni porijeklom iz jugoistočne Azije. Preciznije, limuni su se dovodili u vezu s Kinom, Burmom i regijom u Indiji poznatoj pod nazivom Assam. Međutim, nije poznato koja je od tih regija izvorno stanište porijekla stabla limuna. Arheološki dokazi svjedoče da se limuni uzgajaju više od 4000 godina (2) i da su doneseni iz Azije negdje oko 200. pr. Kr., kada se vjeruje da su se upotrebljavali u Izraelu kao dio židovskih rituala (6). Do 200. godine nove ere trgovci su donijeli limun u sjevernu Italiju. Tada su limuni postali popularni među rimskom elitom (2).

Kasnije su limuni postali popularni i u arapskim zemljama, kao što su Egipat i Perzija, kada su trgovci počeli sve češće trgovati njima. Do 700. godine nove ere sve je više farmera imalo plantaže limuna, a upotrebljavali su ih u gospodarske svrhe. Upotrebljavalo ih je i plemstvo, koje ih je sadilo u vrtovima radi lijepog izgleda i estetike (2). Limune je u Novi svijet donio Kristofor Kolumbo 1493. godine. Donio je sjeme limuna iz Španjolske i posadio ga kada je stigao na otok Hispaniola (2). Do 1751. godine limuni su dospjeli u Sjevernu Ameriku, gdje su se uzgajali u državama s tropskom klimom kao što su Kalifornija i Florida (2).

Limuni: Naziv

Naziv „limun” prvi se put upotrijebio za ovaj agrum tijekom srednjeg vijeka, negdje oko 1300. – 1450. godine, te se vjeruje da je nastao kao spoj francuske riječi „limon” i talijanske riječi „limone”. Smatra se da ti pojmovi potječu od arapske riječi „laymun” i perzijske riječi „limun” (2). Točan prijevod tih riječi nije poznat, no povijesni dokumenti svjedoče o tome da su ih Perzijanci i Arapi upotrebljavali za žutu voćku koja je stoljećima bila popularna u njihovim državama.

Iako je limun najpoznatiji dio biljke, brojne su kulture upotrebljavale i limunov sok, limunovo ulje i lišća sa stabla limuna. Osim što su se konzumirali u raznim oblicima, limuni su se također upotrebljavali za izradu lijekova, proizvoda za uljepšavanje pa čak i za nevidljivu tintu! Nastavite čitati da biste saznali više o tome koliko su limuni bili korisni i vrijedni tijekom povijesti.

Medicinska svojstva limuna

U različitim društvima tijekom povijesti limuni su se upotrebljavali u razne medicinske svrhe. U starom Egiptu i Rimu sok i ulje limuna upotrebljavali su se za liječenje uobičajenih bolesti poput prehlada i groznica. Stari Egipćani redovito su konzumirali sok limuna kako bi im pomogao u zaštiti od otrova (2). Iako je nejasno jesu li Egipćani bili toliko zabrinuti zbog otrovanja hranom ili zbog ubojica, sigurno je da su upotrebljavali limune za zaštitu od opasnosti po zdravlje. Slično tome, stari Grci i Rimljani tvrdili su da se limuni ili sok od limuna mogu upotrebljavati kao pomoć kod slučajeva ugriza zmije i da osobe koje su pretrpjele ugriz zmije nakon konzumiranja limuna nisu pokazivale znakove otrovanja (2)!

Židovske primalje u prošlosti su upotrebljavale ulje limuna kao pomoć za lakše podnošenje trudnoće i za olakšavanje poroda (1). U Kini se ulje limuna upotrebljavalo za liječenje raznih bolesti kao što su bronhitis, paraziti, krvarenje desni, malarija i žgaravica. Sok od limuna također se upotrebljavao za liječenje raznih problema povezanih s gastrointestinalnim sustavom, npr. dijareje, dizenterije i spore probave (1). Također, neka društva u Europi, Aziji i na Bliskom istoku upotrebljavala su antiseptička i antibakterijska svojstva za tretiranje rana i sprječavanje infekcija porezotina (1).

U Europi su se limuni upotrebljavali za liječenje raznih bolesti tijekom srednjovjekovnog i renesansnog doba. Među ostalim stvarima, Europljani su limune upotrebljavali za liječenje morske bolesti, gastrointestinalnih poremećaja i migrena. Upotrebljavali su ih za liječenje astme, parazita, zubobolje i nesanice (1). Za vladavine Tudora u Europi među plemstvom su bili popularni likeri od limuna, poznati kao „carska voda”, a pili su ih za ozdravljenje (2). U srednjem vijeku u Francuskoj ljudi su također bili poznati po pravljenju likera poznatog pod nazivom „karmelićanska voda”. Radili su ga od korice limuna i muškatnog oraščića, a vjerovali su da može obnoviti mladost, ponovno probuditi energiju i pomoći ojačati psihičko zdravlje (13). 1747. godine dr. James Lind otkrio je da se limuni mogu upotrebljavati kako bi se spriječilo da mornari na dugim putovanjima obole od skorbuta (6). Britanska kraljevska ratna mornarica zbog toga je usvojila pravilo prema kojem su njezini mornari morali sa sobom na putovanja nositi limune kako bi spriječili da posada umre od skorbuta (6).

Limun u hrani i piću

Osim upotrebe u medicini, upotreba limuna u kuhanju praksa je stara nekoliko tisuća godina. Prvi zapisi o pićima zašećerenim limunom sežu sve do starog Egipta, prije više od 2000 godina. Pića od limuna zadržala su popularnost u Egiptu tijekom nekoliko stoljeća, a do 13. se stoljeća trgovalo napitkom od limuna, „qatarmizat”, diljem Mediterana (1). U zemljama poput Maroka i Egipta radio se čaj od limuna tako što se prokuhavalo lišće stabla limuna (2).

Tijekom križarskih ratova europski vitezovi i vojnici probali su pića od limuna koja su bila među omiljenima na tom području (3). Velik broj tih vitezova kasnije su sa sobom nosili limune i recepte za napitke od limuna natrag u Europu, gdje su postali izuzetno popularni među europskom elitom (3). U 17. je stoljeću limunada službeno debitirala u Parizu i postala toliko voljena da je čak osnovana Francuska unija za prodaju limunade (15)! Nakon što je 1780. godine izumljena karbonizacija, limunada se proizvodila u ogromnim količinama i prodavala u brojnim zemljama diljem svijeta (15).

Osim pića od limuna, postoje i brojne vrste hrane koje su uključivale limune. Kreme, pudinzi i pite s okusom limuna prave se još čak od srednjovjekovnih vremena. Ranih 1800-ih limun se kombinirao s receptima za pitu od limuna i tako se stvorila pita od limuna kakvu radimo i jedemo danas (15). Tijekom tih je vremena u Americi postao sve popularniji puding od limuna, dok su torte s okusom limuna, kao što je „liverpoolski tart”, postale popularnije u Engleskoj (15). Osim deserta, različite su kulture upotrebljavale limun za razne vrste juha i umaka. U Tunisu je sok od limuna glavni sastojak tradicionalnih ribljih variva i variva od rajčice (15). U Italiji i na Mediteranu postoje razne vrste juha i variva u kojima je limun jedan od glavnih sastojaka (15). U Francuskoj postoji vrsta tradicionalnog umaka koji se izrađuje od limunovog soka, maslinovog ulja i nasjeckanog bosiljka (15).

Ljepota limuna

Osim što su se tijekom povijesti upotrebljavali u medicini i kuhanju, limuni i eterično ulje limuna često su se upotrebljavali u proizvodima za uljepšavanje. U viktorijanskoj Engleskoj sok od limuna upotrebljavao se kao sredstvo za čišćenje lica te kao način za postizanje izgleda „prirodne ljepote” koji se često hvalio tijekom te ere (8). Uz to, viktorijanske žene ponekad bi nanosile ulje limuna na usne kako bi im pružile dodatan sjaj bez neprirodnog izgleda (8). Početkom dvadesetog stoljeća žene u zapadnom svijetu pile su sok od limuna ili ga nanosile na lice kao način održavanja „ženstvene puti” (8).

Limuni su se tijekom povijesti upotrebljavali i za ostvarivanje raznih standarda ljepote povezanih s kosom. U arapskim zemljama 10. stoljeća, kao što su Irak i Egipat, žene su od soka od limuna izrađivale pastu s kojom su uklanjale trepavice i dlačice po tijelu (8). 1500-ih godina mletačke su žene bojale kosu u plavo upotrebom mješavine koja se sastojala od limuna i kore sladića (8).

Sveti limun

Osim što su se stalno upotrebljavali u kuhanju, medicini i proizvodima za uljepšavanje, limuni su imali povijesnu ulogu u brojnim religijama. Zanimljiva činjenica je da se jedan od prvih spomena limuna u povijesnim dokumentima odnosi na njegovu ulogu u starim židovskim ritualima u kojima su ih izuzetno cijenili. Prinosili bi ih Bogu ili poklanjali visokim svećenicima u hramovima tijekom vremena žetve kako bi osigurali dobre usjeve (6). Židovski je narod uzgajao neoštećene agrume poput limuna i etroga tijekom njihova sedmodnevnog blagdana žetve, Sukota (6). U biblijskim se vremenima blagdan žetve smatrao najvažnijim blagdanom u godini (6).

U Indiji se limune smatralo vrijednima i ljudi su ih prinosili različitim božanstvima kako bi zaslužili njihovu naklonost. U nekim regijama Indije, kao što je Tamil Nadu, ljudi su često prinosili limune kipovima božanstava na način da bi proboli limun na koplje u rukama kipa (9)! Također, eterično ulje limuna često se upotrebljavalo u raznim vrstama duhovnog iscjeljenja jer se vjerovalo da eterično ulje limuna može pročistiti tijelo od nečistoća i olakšati protok pozitivne energije kroz čakre u cijelom tijelu (9). Slično tome, drevni kineski doktori vjerovali su da ulje limuna podržava protok „chi” energije u određenim dijelovima tijela kao što je slezena (1).

Nakon što su križari donijeli limune u Europu, ubrzo su postali i dijelom zapadnjačkih religija. U katoličkoj religiji stabla limuna predstavljaju vjernost u ljubavi (14). To je bilo posebno važno u srednjovjekovnoj i renesansnoj Europi jer većina populacije nije znala čitati, stoga je svećenstvo poučavalo moralne vrijednosti običnom puku kroz slike (14). Dakle, svaki put kad bi ljudi vidjelu sliku stabla limuna na crkvi ili čak na ulici, to ih je podsjetilo da budu vjerni svom bračnom partneru!

Kultura limuna

Osim što je imao brojne uloge u različitim religijama, limun je kroz povijest imao i različite vrste društvenog značaja. U nekim je društvima limun predstavljao simbol statusa i bogatstva. U Rimu, Kini i Egiptu limuni su se smatrali vrijednim luksuzom i većina elitnih kućanstava ukrašavala je kuće i vrtove stablima limuna kao način pokazivanja bogatstva svojim posjetiteljima (3). Starim Rimljanima su limuni bili toliko dragocjeni da su čak prikazani u rimskoj umjetnosti! Na mjestima kao što su Pompeji, gdje se često okupljala utjecajna elita starog Rima, arheolozi su pronašli prikaze stabla limuna na mozaicima u elitnim kućama (3).

Druga kulturološka uloga koju su limuni imali tijekom povijesti je uloga čuvara tajni. Još tijekom 5. stoljeća pr. Kr. Grci i Perzijanci upotrebljavali su limunov sok tijekom rata kako bi izradili nevidljivu tintu (3). Nevidljivu tintu na bazi soka od limuna zatim su upotrebljavali generali i špijuni za prenošenje osjetljivih informacija za koje nisu htjeli da dospiju u ruke neprijatelja. Kako su limuni postali sve popularniji u arapskim zemljama tijekom 9. stoljeća, Arapi su usavršili izradu posebne vrste nevidljive tinte upotrebom soka od limuna i žumanjka (3). Kasnije su Talijani tijekom renesansnog doba često upotrebljavali određenu vrstu tinte na bazi soka od limuna kako bi sakrili političke tajne ili olakšali osjetljive prepiske (3). Navodno je ta tinta bila nevidljiva tijekom dana, ali u mraku je „sijala poput vatre” (3). Stoljećima kasnije američki su špijuni upotrebljavali nevidljivu tintu na bazi soka od limuna tijekom Američkog rata za neovisnost i Građanskog rata za prosljeđivanje obavještajnih podataka (3). Nevidljivu su tintu upotrebljavali i američki i britanski vojnici tijekom I. i II. svjetskog rata (3).

Trgovina limunima

Limuni su imali važnu ulogu i u gospodarstvima kultura tijekom povijesti. Iako su u starom Rimu limuni bili relativno rijetka pojava, bili su izuzetno važni u starim arapskim državama i diljem mediteranske obale. Limuni su zapravo prvi put spomenuti u arapskom tekstu iz 10. stoljeća o poljoprivredi i uzgoju vrijednih biljaka (3). Povijesni zapisi ukazuju na to da su limuni bili posebno popularna roba u Egiptu, starom Iraku, Španjolskoj, Italiji i Maroku od 1000. do 1150. godine (3). U tim se regijama nastavilo trgovati limunima tijekom stoljeća, no postali su sve popularniji i u drugim regijama Europe, Afrike i Bliskog istoka.

Kasnije su limuni postali velik dio američkog gospodarstva. Tijekom 18. su stoljeća farmeri otkrili da se stabla limuna mogu vrlo uspješno uzgajati u državama s tropskom klimom, kao što su Florida i Kalifornija (2). Kao rezultat tog otkrića, ubrzo su počele nicati plantaže limuna u tim dijelovima zemlje. Distribucija limuna sve do danas čini jako velik dio gospodarstva u tim državama (2).

Kada vam život da limune

Osim kulturoloških i medicinskih upotreba, limuni i ulje limuna imali su i praktične upotrebe tijekom povijesti. U starom Egiptu se ulje limuna zapravo upotrebljavalo za balzamiranje umrlih i tvrdilo se da usporava raspadanje tijela i pomaže da ljepše mirišu (3). U staroj su se Grčkoj sok od limuna i ulje limuna upotrebljavali za konzerviranje hrane, posebno mesa, te za dezinfekciju vode kako bi bila pitka (3). Stari Rimljani upotrebljavali su insekticidna svojstva ulja limuna i stavljali bi ga na odjeću kako bi je zaštitili od moljaca (3).

Limuni i ulje limuna nedvojbeno su se upotrebljavali u razne svrhe tijekom povijesti čovječanstva, od hrane i pića do ljepote i medicine. Bilo da želimo napuniti želudac dobrom hranom ili izliječiti tijelo od bolesti, ovo jarko žuto voće imalo je važno ulogu za čovječanstvo tijekom vremena i vjerojatno će je i zadržati u budućnosti!

Eterično ulje limuna u Young Livingu

Eterično ulje limuna Lemon svježeg je mirisa koji donosi radost, a njegove pogodnosti za kožu i kosu jednake su razini poboljšanja okruženja koje donosi njegova aroma. Ovo najprodavanije ulje može se upotrebljavati na razne načine: Pomiješajte ga sa sredstvima za čišćenje, upotrebljavajte za noćnu njegu kože ili dodajte nekoliko kapi regeneratoru radi odličnog mirisa. Ovo je ulje ključan sastojak brojnih proizvoda za njegu kose i kože, proizvoda za čišćenje Thieves®, kao i mješavina eteričnih ulja poput Thieves®, Citrus Fresh®, Clarity, Joy i Harmony. Budući da ulje citrusa može uzrokovati fotoosjetljivost, izbjegavajte nanošenje ulja Lemon na izloženu kožu prije boravka na otvorenom.

Otprije mnogo tisuća godina do danas, limun je imao globalni utjecaj. Saznajte više o eteričnom ulju limuna Lemon i njegovoj upotrebi u Young Livingu ovdje.

Povijest
tamjana

Povijest
ulja lavande

Povijest
ulja čajevca