Povijest bergamota

Danas je bergamot najpoznatiji kao eterično ulje i jedan od glavnih sastojaka Earl Grey čaja. Ono što je manje poznato je da ljudi koriste bergamot tisućama godina. Od drevne Azije do moderne aromaterapije, iznenadit ćete se kad vidite koliko je daleko stigao bergamot i koliko je različitih namjena imao kroz povijest!

Što je bergamot?

Općenito, kada većina ljudi pomisli na bergamot, prije svega misli na drvo citrusa koje raste u Italiji. Zapravo, postoje dvije različite vrste bergamota: jedna je drvo citrusa, dok je druga biljka koja raste u Sjevernoj Americi. Drvo citrusa bergamota, znanstveno poznato kao Citrus bergamia, malo je stablo koje cvjeta samo zimi. Stablo bergamota daje specifičnu vrstu agruma koji je otprilike veličine naranče, boje je limuna kada je zreo i često je u obliku kruške (2). Neki pretpostavljaju da je ova vrsta bergamota hibrid između limuna i limete, dok drugi vjeruju da je bergamot hibridni križ između limuna i grejpa. (2).

Nasuprot tome, biljka bergamota pronađena u Americi, Monarda fistulosa ili Monarda didyma, vrsta je divljeg cvijeća koja je dio sorti metvice. (4). Trava bergamota, koja se također obično naziva divlji bergamot, raste diljem sjevernoameričkog kontinenta. Ovaj divlji cvijet cvjeta ružičastim i cvjetovima lavande. Iako ne daje plodove, poznato je da je vrlo privlačan i pčelama i kolibrićima (4). Dvije vrste bergamota dijele isto ime, ali su dvije vrlo različite biljke. Kao takvi, imaju različite kemijske sastave. Citrusni bergamot se sastoji od neoeriocitrina, naringina, ponceritina i mitrocina (3). Nasuprot tome, biljka bergamota sastoji se od p-cimena, timola, a-pinena, b-pinena i citronelil acetata (7). Iako su ove različite kompozicije dale jedinstvene rezultate, povijest je pokazala da su obje vrste bergamota bile korisne tijekom vremena.

Bergamot kroz vrijeme

Vjeruje se da drvo citrusa bergamota potječe iz jugoistočne Azije, odakle potječu sva stabla citrusa. Vjeruje se da je bergamot doveden iz Azije u Perziju Putem svile (7). Odatle je bergamot odveden u različite zemlje koje okružuju Mediteran, kao što je Grčka, i odatle je nastavljen. Ne postoje točni datumi kada se to dogodilo, ali je vjerojatno da je bergamot uveden u Perziju nešto prije prvog stoljeća pr. (7). Vremenom su stabla bergamota donesena u Maroko, Francusku, Tursku, Tunis, Alžir i Italiju. Suvremenu verziju citrusnog bergamota koju danas poznajemo hibridizirali su u Italiji hortikulturari. Vjeruje se da se to dogodilo oko 1000. godine (8). Kada su Europljani došli u Južnu Ameriku, neki od njih donijeli su stabla bergamota u Argentinu i Brazil gdje rastu i danas (7).

Bergamot: Što znači ime?

Naziv „bergamot“ ima dva različita podrijetla. Jedna priča tvrdi da je naziv bergamot dobio od talijanskog grada Bergama, koji je bio poznat po svojim voćnjacima bergamota. (1). Druga pripovijest kaže da je ime bergamot zapravo izvedeno od bey armut, što na turskom znači kneževa kruška (1). Trava bergamota dobila je ime po španjolskom liječniku i botaničaru Nicolasu Monardesu, koji je napisao prvu knjigu u kojoj se spominje ova biljka. (6).

Citrusni bergamot, bilje bergamota i ulje bergamota u prošlosti su se koristili za pripremu čaja, lijekova, pa čak i proizvoda za uljepšavanje. Međutim, i citrusni bergamot i biljke bergamota također su imale brojne različite kulturne i praktične namjene koje su ih činile vrijednima različitim društvima tijekom vremena. Nastavite čitati za detalje o tome koliko su bergamot i ulje bergamota bili korisni kroz povijest!

Bergamot za jelo i piće

U današnjem društvu, jedna od stvari po kojoj je bergamot najpoznatiji jeste to da je jedan od glavnih sastojaka Earl Grey i Lady Grey čaja. Prema većini povijesnih izvještaja, Earl Grey čaj je prvi donio u zapadni svijet od strane grofa Greya. Bilo je to negdje krajem 18. stoljeća nakon što ga je kineski plemić upoznao s čajem (7). Zanimljivo je da drugi izvještaji govore da je bergamot u sjevernu Europu došao iz Italije, gdje su pojedini gradovi u Italiji uzgajali lugove bergamota kako bi trgovali s putujućim trgovcima tijekom tog razdoblja. (1). Koja god priča bila istinita, čaj od bergamota postoji u Kini od davnina i nije uveden u Europu sve do viktorijanskog doba. Osim toga, postoji varijanta perzijskog čaja od ulja bergamota koji postoji na Bliskom istoku od prvog stoljeća nove ere. (7)!

Iako se citrusni bergamot često koristi za čaj, ljudi ga obično ne jedu jer smatraju da je previše gorak. Međutim, ljudi u Turskoj i Grčkoj stoljećima koriste bergamot kao začin u svojoj kuhinji. Jedna posebna vrsta hrane od bergamota je turska marmelada, koja je stoljećima bila luksuzni artikl u Turskoj. Uz to, Europljani su tijekom 19. i početkom 20. stoljeća često koristili začin bergamota u slasticama (2).

Prije dolaska Europljana, postojala su brojna indijanska plemena koja su od divljeg bergamota pripremala čaj. Pleme Oswego bilo je posebno poznato po tome što je davalo prednost čaju od biljke bergamota; do te mjere da je jedan od uobičajenih nadimaka za ovu biljku Oswego čaj (4). Prema povijesnim izvješćima, čaj od divljeg bergamota je ono što je biljci dobilo ime, jer se navodi da ovaj čaj ima začinjen okus citrusa.

Čaj od bergamota također je postao popularan u kolonijalnoj Americi tijekom Revolucionarnog rata. Nakon Bostonske čajanke, mnogi Amerikanci počeli su praviti čaj od bergamota kao zamjenu za britanski čaj koji su odbijali piti. (6). Za razliku od citrusnog bergamota, Indijanci su biljku bergamota često jeli kao začin u jelima ili bi sami jeli lišće (4).

Medicinski bergamot

Osim što se uživa kao čaj, mnoge različite kulture koristile su bergamot u medicinske svrhe. U tradicionalnoj kineskoj medicini ulje bergamota koristilo se za pomoć probavnom sustavu, ublažavanje bolova u mišićima, pomlađivanje kože i sprječavanje rasta bakterija. (7). U staroj Indiji, ayurvedski liječnici su također koristili ulje bergamota za promicanje zdravlja kože i pomoć probavnom sustavu. Drevni Indijanci su također koristili bergamot kao antiseptik i antibakterijski lijek i koristili su ulje bergamota za ublažavanje groznice. Vjeruje se da se ulje bergamota također koristilo u ayurvedskoj medicini za liječenje psihičkih poremećaja kao što su anksioznost i depresija. (10).

U staroj Perziji i Grčkoj ljudi su palili bergamot u kadionicama kako bi pomogli u liječenju respiratornih problema (7). Nakon uspona Osmanskog Carstva, praksu korištenja bergamota za liječenje respiratornih problema preuzeli su i Turci. Talijani su često konzumirali sok od bergamota kako bi se riješili glista, liječili malariju i pomogli u smanjenju temperature. Osim toga, Talijani bi koristili ulje bergamota kao antiseptik za liječenje rana i sprječavanje infekcije (8).

U Sjevernoj Americi Indijanska plemena pila su čaj od biljke bergamota zbog blagotvornog djelovanja i ugodnog okusa. Kao čaj, koristili su bergamot za liječenje infekcija usta ili grla, gingivitisa i gastrointestinalnih problema. Zanimljivo, iako je biljka bergamota potpuno drugačija od citrusnog bergamota, obje biljke su korištene zbog antiseptičkih svojstava (4). Mnoga indijanska plemena također su prepoznala da se biljka bergamota može koristiti za liječenje infekcija ili otvorenih rana, pa su često pravili pastu od bergamota za liječenje ozljeda. Uz to, neka plemena bi ga koristila kako bi se spriječila infekcija usta, pa je biljka bergamota bila jedan od prvih materijala koji se koristio kao vodica za ispiranje usta. (4).

Bergamot ljepota

Osim što je poznat kao glavni sastojak Earl Greya, bergamot je također poznat po svojoj ulozi sastojka u parfemima, kolonjskim vodama i drugim kozmetičkim proizvodima. Ono što je manje poznato je da je bergamot tisućama godina u proizvodima za osobnu njegu kultura diljem svijeta! U staroj Kini i drugim zemljama jugoistočne Azije ulje bergamota bilo je iznimno popularno među elitom. I muškarci i žene utapkali bi bergamotovo ulje na svoja tijela ili odjeću kako bi se ukrasili njegovom ugodnom, citrusnom aromom (8). Vjeruje se da se bergamot također koristio kao parfem u staroj Perziji, Grčkoj i Osmanskom Carstvu. U tim drevnim društvima bergamot je bio toliko vrijedan da su si ga mogli priuštiti samo članovi kraljevske obitelji ili najbogatiji plemići (7).

Slično, ulje bergamota bilo je vrlo cijenjeno među rimskom i talijanskom elitom zbog svoje ugodne arome, te bi se koristilo za prikrivanje mirisa njihovog tjelesnog mirisa. (10). Godine 1686., Francuz po imenu Franjo Prokopije upoznao se s uljem bergamota tijekom posjeta Siciliji (8). Prokopije je sa sobom donio dio ulja bergamota – koji se često naziva bergamotova voda – natrag u Francusku i Europljani su ga počeli koristiti u različitim vrstama parfema. (8). Zanimljivo je da je mirisna priroda bergamota što ga čini vrijednim za parfem također razlog zašto mnogi ljudi neće jesti voće, jer je prijavljeno da okusi parfem. (8). Godine 1709. razvijena je vrsta mirisa za tijelo za muškarce koji su koristili ulje bergamota kao glavni sastojak. Ovaj se miris nazivao kolonjskom vodom i bio je prva muška kolonjska voda na svijetu (8). Bez bergamota, današnja globalna industrija muške kolonjske vode nikada ne bi postojala!

Uz parfeme i kolonjske vode, različita društva koristila su ulje bergamota kao vrstu dezodoransa. Budući da su mislili da bergamot ima antiseptička i antibakterijska svojstva, nanosili su ga na dijelove tijela poput pazuha kako bi smanjili miris bakterija. Iako ljudi u staroj Kini, Grčkoj i Turskoj možda nisu razumjeli znanstvenu mehaniku toga, zasigurno su primijetili da primjena bergamota na određena područja njihova tijela smanjuje količinu mirisa koji izlučuju. Time je bergamot postao jedan od prvih dezodoransa na svijetu (8).

Iako je citrusni bergamot prva od dvije vrste koja je uvedena u europsku osobnu njegu, biljka divljeg bergamota stoljećima se također koristi kao kozmetički proizvod. Slično citrusnom bergamotu, divlji bergamot se često koristio kao vrsta parfema, a domoroci bi trljali isjeckane listove bergamota na odjeću ili kožu kako bi bolje mirisali (4).

U Sjevernoj Americi, bergamot se također koristio kao vrsta pomade za kosu u kojoj bi ljudi utkali isjeckano lišće u kosu kako bi joj dali ugodan, citrusni miris (4). Ljudi iz plemena Cheyenne bili su poznati po tome da su čak i bergamot utkali u grive i repove svojih konja kako bi i oni bolje mirisali (4)! Kada je bergamot uveden u Europu, brzo je postao popularan dodatak pomadama za kosu elite i sastojcima proizvođača parfema (5).

Kulturni bergamot

Uz korištenje u medicini ili kao proizvod za uljepšavanje, citrusni bergamot je imao vjersko ili duhovno značenje u mnogim drevnim kulturama. I u staroj Kini i u staroj Indiji vjerovalo se da ulje bergamota ima toliko ljekovitih svojstava jer je moglo pomoći nekome da obnovi protok energije kroz tijelo. (5). Kao takva, ta su društva koristila bergamot u ritualima pročišćavanja kako bi pojedinca održali duhovno zdravim, kao i fizički zdravim.

U Sjevernoj Americi također se vjerovalo da biljka divljeg bergamota pomaže u duhovnom i tjelesnom ozdravljenju. Indijanci bi koristili čaj od bergamota u ritualima pročišćavanja i znojenju kako bi pomogli tijelu da izbaci negativne energije i da ga vrati u skladno stanje. Uz to, neka su plemena vjerovala da ima divlji bergamot kod sebe ili u vašem domu nekome može donijeti sreću i uspjeh, a znalo se da nose bergamot u svojim vrećicama za lijekove. (4).

Povijest trgovanja bergamotom

Bergamot je također imao značajnu ulogu u povijesnoj trgovini. Osobito je citrusni bergamot bio vrlo cijenjena roba u Starom svijetu. Kao što je ranije spomenuto, citrusni bergamot izvorno je doveden iz jugoistočne Azije duž Puta svile (7). Kako je Put svile bio najveći trgovački put od Azije do Grčke i Bliskog istoka, to odražava visoku vrijednost koju je bergamot imao za drevne trgovce. Vrlo je vjerojatno da je citrusni bergamot doveden u druge zemlje gdje se trenutno nalazi te trgovinom.

Počevši od ranog 18. stoljeća, bergamot je postao vrlo cijenjena roba u Europi i uglavnom se uzgajao u Italiji. (10). Kao rezultat toga, voćnjaci bergamota niknuli su u različitim regijama diljem Italije, a hortikultura bergamota postala je glavni doprinos talijanskoj ekonomiji većim dijelom tijekom 200 godina (10). Međutim, tijekom Drugog svjetskog rata Italija je odbila izvoziti proizvode od bergamota bilo kojoj od savezničkih snaga. Kao rezultat toga, tvrtke u Brazilu i Meksiku koje su prodavale proizvode od bergamota postale su popularnije (7). Zbog toga su zemlje Latinske Amerike mogle razviti golemu ekonomiju oko bergamota, a Italija je izgubila monopol na ovaj prirodni resurs unutar suvremenog globalnog tržišta.

Bergamot u politici

Uz religiju i trgovinu, još jedna vrsta kulturnog značaja povezana s bergamotom bila je kao političko sredstvo. Ranije se spominjalo da je bergamot u Europu uveo grof od Greja kojemu je jedan kineski plemić darovao uzorak bergamota. Neki zapisi govore da je grof od Graya u parlament unio prijedlog zakona kojim se potiče korištenje čaja na bazi bergamota kao načina poticanja diplomatskih odnosa između Engleske i Kine (5). Na taj je način bergamot postao diplomatsko sredstvo za ove dvije zemlje.

S druge strane oceana, biljka bergamota dobila je politički značaj tijekom Revolucionarnog rata (6). Kada su Amerikanci počeli koristiti bergamot kao zamjenu za britanski čaj, u biti su ga učinili oruđem svoje pobune protiv Britanije. Zanimljivo je da je u ovoj situaciji bergamot korišten za olakšavanje političkog prkosa, a ne političkog sklada.

Vrtlarenje uz bergamot

Prije nego što se citrusni bergamot koristio za čaj i kozmetičke proizvode u Europi, uglavnom je bio poznat kao ukrasno drvo u vrtovima talijanske elite. Ne samo da su biljku smatrali estetski ugodnom, već je bila i vrijedna jer je jedno od rijetkih stabala koje je zimi davalo plodove (8). Nije poznato kada su se stabla bergamota prvi put počela uključivati u vrtove Italije, ali prvi europski zapisi koji spominju citrusni bergamot datiraju iz 1646. godine, tako da je sigurno bilo nešto prije toga. (8). Vjeruje se da su citrusni bergamot na sličan način cijenili Perzijanci i Turci. Bergamot je imao toliku vrijednost među turskom elitom da se zvao prinčeva kruška i mogao se naći samo u najelitnijim vrtovima Osmanskog Carstva. (1).

Nakon što je bergamot postao popularniji u drugim europskim zemljama, nije bilo neuobičajeno pronaći stabla bergamota u parkovima Engleske ili kraljevskim vrtovima Španjolske (8). Kada je europska elita počela osnivati imanja u Americi, donijela je sa sobom stabla bergamota kako bi uljepšala svoje vrtove tijekom zimskih mjeseci. Slično, biljka bergamota Europljanima se smatrala egzotičnom nakon što su kolonizatori stigli u Ameriku. (4). Kao rezultat toga, bilje bergamota ubrzo je krasila i europske vrtove. Zapravo, divlji bergamot je bio prva autohtona biljka u Ontariju koja je uvedena u europsku hortikulturu (4).

Bergamot u Young Livingu

Citrusna aroma eteričnog ulja bergamota čini ga izvrsnim dodatkom vašoj jutarnjoj rutini i za oživljavanje kućanskih poslova. Žuto-zelena kora ploda se hladno preša kako bi se dobilo čisto eterično ulje. Iako bergamot ima prvenstveno kiselu i opuštajuću aromu, tu su i slatki i opuštajući elementi, koji su privukli pažnju svojim svojstvima čišćenja kože, a elegantan miris čini ga popularnim dodatkom luksuznim parfemima, šamponima, sapunima i sredstvima za čišćenje. Bergamot može uzrokovati fotoosjetljivost, stoga ga izbjegavajte nanositi prije nego što provedete vrijeme na suncu.

Bez obzira je li korišten za rat ili ljepotu, bergamot definitivno ima uzbudljivu povijest. Koje ćemo još namjene pronaći za ovu biljku kako vrijeme bude odmicalo?

Povijest
Ulje čajevca

Povijest
Ulje lavande

Povijest
Ulje peperminta Peppermint